Roman "Trči! Ne čekaj me..." Bojana je napisala sa šesnaest godina u vlažnim prostorijama atomskog skloništa za vrijeme Domovinskoga rata u Hrvatskoj, u njenome rodnom Karlovcu. Budući da je dosta vremena provodila u skloništu, svoje prve rečenice napisala je na sitnim drvenim letvicama, a ti zapisi stoje još i danas.

Bojana Meandžija sve svoje emocije i strahove uspjela je prenijeti na gimnazijalce koji su ne trepćući upijali svaku autoričinu riječ. Govoreći o svom iskustvu iznenadnog odrastanja, čitajući im najzanimljivije odlomke, a sve to uz slikovnu kulisu ratnih razaranja grada Karlovca, simpatična književnica potpuno je zaintrigirala učenike i nastavnike. Ugodnih četrdeset i pet minuta prošlo je u hipu, a vjerojatno bi se i nastavilo da okrutno školsko zvono nije prekinulo taj emotivni trenutak.

Bilo je to druženje organizirano u knjižnici škole povodom Mjeseca hrvatske knjige.