Kuća Augusta Šenoe nalazi se u zagrebačkoj ulici Ive Mallina na broju 27.Dolazak pred nju bio je popraćen uzbuđenjem. Na vratima naizgled sasvim obične bijele kuće srdačno su nas dočekali vlasnici. Kuću je u muzejčić pretvorila Jasmina Reis, pokćerka Augustovog unuka Zdenka Šenoe i time u djelo provela snove svoje majke Marije i očuha. Dugotrajan i mukotrpan rad na popisivanju i identificiranju predmeta koje su pronašli u kući isplatio se, jer svi stari rukopisi i svojine nekadašnjih ukućana djeluju čarobno. Nakon kratkog govora i predstavljanja ideje o Kući Šenoa, učenici su podijeljeni u tri skupine, radi bržeg razgledavanja, ali i manjka prostora u pojedinim sobama koje su, prisjetimo se, ipak prostorije nekada namjenjene svakodnevnom životu.

Prva iznenađujuća stvar koju su učenici doznali bila je da August Šenoa sam nikada nije živio u toj kući. On je preminuo 1881., a kuća je izgrađena 1929. U njoj su međutim živjeli njegovi potomci, koji su tamo ostavili vrijednu baštinu. Osim mnogobrojnih predmeta koji su svjedočili teškom životu Pisca, u kući se nalaze stvari njegovih predaka, djece i unuka, koji za života nisu bili ništa manje zanimljivi, svestrani i talentirani nego August. Mnogi su, kao i on, imali velikog književnog potencijala, ali i dara za druge oblike umjetnosti.

Šenoini djed bio je pekar, a otac slastičar na biskupskom dvoru. Brat Julije gajio je veliku ljubav prema kazalištu te je aktivno pisao scenarije i glumio. Sin Milan naslijedio je dar za književnost, ali i za crtanje. Najmleđi sin, Branko, bio je vrlo talentiran slikar, te je radio na grbu grada Zagreba. Unuk Zdenko aktivno je glumio u predstavama koje je sam režirao.

Sam je August bio iznimno talentiran za učenje jezika, te je usprkos vječitom protivljenju svoga oca, porijeklom Nijemca, pisao upravo na hrvatskom jeziku.Bitno je sjetiti se da je, kada je hrvatski uveden kao obavezan u zagrebačkim školama, otac Augusta poslao na školovanje u Mađarsku. No, on se tamo, usprkos tome što je s lakoćom svladavao mađarski jezik, i dalje identificirao kao Hrvat. Kada se vratio u Zagreb i zasnovao obitelj sa Slavicom pl. Ištvanić, danju je mukotrpno radio kao član senata, putovao i pisao za ˝Vijenac˝, a noću pisao pjesme za svoju obitelj. Zbog konstantog iscrpljivanja nije bio jaka zdravlja. Nakon velikog potresa koji je 1881. zadesio Zagreb, svakodnevno se trudio pomoći unesrećenim ljudima, što je više mogao, a to je dovelo do teške upale pluća koja ga je stajala života.

Učenici su nakon razgledavanja i izlaganja bili inspirirani i puni novih znanja. Po izlasku iz kuće, uputili su se u razgledavanje Gornjega grada. Potom su dva sata slobodno šetali Zagrebom, u autobus se vratili veseli i iscrpljeni, što ih nije spriječilo da vožnju kući pretvore u zabavu ispunjenu pjesmom i smijehom.

Kuća Šenoa definitivno je mjesto vrijedno posjeta koje bih preporučila svakome s imalo interesa za hrvatsku književnost. Šenoe su doista obogatili Hrvatsku svojim stvaralaštvom. Pozivam sve da pri posjetu Zagrebu svrate u Šenoinu kuću, prošire svoje znanje i čuju nadasve zanimljive priče o obitelji ovog vrsnog umjetnika.

                                                                     Iris  Matulja, 1.a